Šta je mucanje i da li se prevazilazi?

Mucanje je poremećaj govornog toka, u kome je normalan ritam i tempo govora narušen grčevima organa za artikulaciju ( jezika, usana i nepca),  fonaciju ( glasnica) i organa za disanje ( dijafragme i mišića grudnog koša).

Kako prepoznati mucanje?

Mucanje se ispoljava nepravilnim i isprekidanim govornim disanjem i fonacijom, čestim ponavljanjem ili produžavanjem glasova, slogova ili celih reči, dodavanjem glasova, neadekvatnim pauzama i blokadama- nemogućnošću da se govor započne ili nastavi.

Kada se najčešće javlja?

Najčešće se javlja između druge i treće godine, oko pete godine, oko sedme godine- pred polazak u školu i u pubertetu. To su takozvani kritični periodi za nastanak mucanja.

Koji tipovi mucanja postoje?

Fiziološko mucanje: Javlja se između druge i treće godine života. Nastaje kao posledica detetove potrebe da izrazi svoju bujicu misli i ideja i nedovoljno razvijenog fonda reči i složenosti rečenice, kojima bi moglo da ih iskaže. Ispoljava se ponavljanjem glasova, slogova, reči, celih rečenica. Ukoliko se detetu ne skreće pažnja i ne osvešćuje način govora, ono spontano prolazi.

Primarno mucanje: Primarno mucanje ispoljava se češćim i izraženijim smetnjama u govoru. Dete bez ili sa malo napora ponavlja pojedine glasove i slogove, ali ne i cele reči. Ovde još uvek nema svest o sebi kao o osobi koja muca. Međutim ukoliko smetnje postanu učestalije i napornije i dete sve više postaje svesno svojih govornih poteškoća, govorimo o tranzijentnom -prelaznom mucanju između primarnog i sekundarnog mucanja.

Sekundarno mucanje: Karakteriše prisustvo napetosti u celom telu. Dete govori sa naporom i čestim blokadama. Kod ovog tipa mucanja, dete je potpuno svesno svog načina govora i ima razvijen strah prema govoru i govornim situacijama. Zbog straha nastoji da izbegava razne društvene, govorne situacije. Karakteriše ga prisustvo propratnih simptoma u vidu crvenila, znojenja i tikova.

Akutno ili Abrupno mucanje: Javlja se naglo, kao reakcija na neku psihičku ili fizičku traumu, najčešće 7 do 14 dana od događaja. Pošto dete neće odmah razviti propratne simtome i vezati negativne emocije za govor, treba što ranije uključiti dete u logopedski i psihološki tretman kako se mucanje ne bi fiksiralo i produbilo.

Uzroci nastanka mucanja, kao i faktori koji fiksiraju i produbljuju mucanje su mnogobrojni. Razlikuju se kod svake osobe koja muca.

Da li mucanje može potpuno da se prevaziđe i od čega zavisi?

Na ovo pitanje ne postoji univerzalni odgovor. Kod svakog deteta je drugačije. Koliko ima osoba koje mucaju toliko ima i specifičnih načina, težine mucanja i stepena oporavka. Neko dete nikada ne prestane da muca. Neko dete će uspešno koristiti naučene govorne tehnike, te mucanje neće biti lako uočljivo, dok kod nekog deteta mucanje može potpuno prestati.

Da li će se mucanje povećavati ili smanjivati, zavisi od odnosa detetovih kapaciteta ( psiholoških, emotivnih, jezičkih, socijalnih, neuroloških, motornih) i zahteva okoline koji su pred njim ( odnos sa vršnjacima, odnos sa roditeljima i atmosfera u porodici, ritam detetovih aktivnosti itd.).

Šta je cilj logopedskog tretmana?

Tretman mucanja je usmeren na ovladavanje tehnikom govorenja i na jačanje detetovih kapaciteta, sa ciljem da se govor što više stavi pod kontrolu.

Jako bitan deo tretmana jeste i uključivanje roditelja, davanje smernica kako da budu podrška svom detetu tokom celog procesa.

 U logopedskom tretmanu mucanja koriste se:

  • razne govorne metode za prevazilaženje mucanja, kao što su Svesna Sinteza Razvoja“ prof. dr Cvetka Brajovića ili „Tehnika pasivnog izdaha“- Švarcova metoda
  • vežbe disanja
  • vežbe za uspostavljanje ritma i tempa govora
  • relaksacija

Uz svaku od tehnika veliku pomoć pruža upotreba Behringer aparata. Njegovi programi  delay ( odložena slušna povratna informacija) i šum, dodatno pomažu osobi u samom tretmanu mucanja.