Dečija afazija

Dečija afazija – stečeni jezički poremećaj

Dečija afazija predstavlja stečeni jezički poremećaj, koji dovodi do poremećaja već stečenih jezičkih sposobnosti. Uzrokovana je lezijama mozga, a manifestuje se oštećenjem lingvističkih, paralingvističkih i kognitivnih sposobnosti, tj oštećenjem verbalnih i neverbalnih znakova koji se koriste u komunikaciji.

Pored traumatskih povreda mozga do pojave dečije afazije mogu da dovedu i tumori, epilepsije, infekcije, cerebrovaskularna oboljenja.

Uzroci dečije afazije

Uzroci dečije afazije su raznovrsni, od traumatskih povreda glave, tromboza, embolija, zapaljenjskih oboljenja mozga itd.

Simptomi afazije mogu se svrstati u tri osnovne kategorije, u zavisnosti od oštećenja funkcije govora: poremećaj percepcije – razumevanja govora, premećaj formulacije i produkcije govora i porećaj verbalnog mišljenja.

Deca sa afazijom ispoljavaju i deficit pažnje, perseveracija, poremećaji slušanja, motorna nespretnost, “zamor” od: gledanja televizije, igranja igračkama, odlaska u kupovinu itd. Deca sa afazijom imaju problem da se uključe u igru i da u njoj istraju.

Usled afazije menja se način na koji dete razume jezik ili se izražava. Ipak, ako maksimalno koristimo ostale opcije, možemo ostvariti komunikaciju. Oblici teške afazije često znače da osoba razume samo “osnovne reči”.

Najpoznatiji tipovi afazija su: Brokina, Vernikeova afazija, nominalna afazija.

Nakon određivanja dijagnoze, pristupa se afaziološkom teretmanu s ciljem razvoja ili restitucije govorno-jezičkih sposobnosti.

Sprovođenjem kontinuiranog tretmana stimuliše se govorno-jezički razvoj čiji oporavak zavisi od stepena i težine moždanog oštećenja.

Tretmani se sprovode individualno (2-3 puta nedeljno).