Disgrafija – poremećaj veštine pisanja
Disgrafija je poremećaj u savladavanju veštine pisanja i vrlo često se javlja istovremeno sa disleksijom.
Deca sa ovim poremećajem mešaju velika i mala slova, slova su im nepravilnog oblika, nedovršena.
Deca koja su disgrafična često su natprosečno inteligentna, pa se zbog svog poremećaja povlače u sebe, izbegavaju da čitaju i pišu. Disgrafičan rukopis je neuredan, loše postavljen na stranici po kojoj se piše. Redovi su ulomljeni, talasasti, ne prate horizontalni pravac.
Disgrafično dete na vreme treba odvesti kod logopeda, koji će proceniti vrstu i težinu poremećaja i uključiti dete u tretman. Roditelji imaju izuzetno važnu ulogu u tretmanu disgrafije.
Važno je znati da ove greške nisu povezane sa neznanjem pravopisa, i trajno se javljaju, bez obzira na dostignut zadovoljavajući nivo intelektualnog i govornog razvoja, normalnog stanja čula vida i sluha i redovno školovanje.
Simptomi disgrafije:
- Ne razlikuju se slična slova;
- Slova se teško pamte;
- Ogledalsko pisanje slova (s desna u levo);
- Neuredan rukopis
- Redovi su ulomljeni
- Slova su uglasta
- Slova se ne nadovezuju, nego se često sudaraju
- Slova su neskladno velika ili jako mala, veličina slova varira u dužim rečima
- Umetanje i izostavljanje slova (kao i u čitanju)
- Izvrtanje redosleda slova (kao u čitanju)
- Pisanje dve ili više reči zajedno