Dete zamuckuje-da li paničiti?

Fiziološko mucanje je ponavljanje početnih glasova (a-a-avion), slogova(ma-ma-mama) ili reči (Idem-Idem kući) u rečenici što dovodi do poremećaja ritma i tempa govora, odn. poremećaja fluentnosti. Najčešće se javlja u periodu između druge i četvrte godine kada se razvijaju osnovne jezičke strukture:leksika, gramatika, sintaksa i semantika. U tom periodu detetov rečnik počinje naglo da se bogati. Dete mnogo više zna, odn. mnogo više pojmova ima u svom iskustvu nego što ima adekvatnih reči da svoje misli pretoči u reči.  Fluntnost (tečnost) govora može biti poremećena i prisustvom velikog broja nepravilno izgovaranih glasova, što takođe dovodi do zamuckivanja(zastajkivanja ili ponavljanja). U ovom uzrastu brzi pokreti govornih organa nisu vremenski i motorno usklađeni. Dete želi mnogo toga da kaže, čini mu se da neće imati dovoljno vremena i počinje brže da govori.

Šta NE činiti?

Nikako NE ispravljati govor deteta i ukazivati na grešku. Svako skretanje pažnje ometa jezičko-misaone procese i dete koje u tom periodu nije svesno svog zamuckivanja može zaista početi da muca. Kod dece koja nemaju predispoziciju, pod normalnim okolnostima, fiziološko mucanje iščezava samo po sebi.

Kako se ponašati?

Posvetiti što više pažnje detetu i razgovoru sa njim. Pažljivo ga slušajte i gledajte dok govori, bez prekidanja i isravljanja. Trudite se da govorite što sporije i razvučeno, i na taj način poslužite kao govorni model vašem mališanu. Pravilan govorni model, strpljenje i smirenost u komunikaciji sa detetom jesu najbolji način za razvoj tečnog(fluentnog) govora.